Sad je gradonačelnik Barišić na sto muka.

Ako prihvati tužbeni zahtjev i zaključi ugovor o gradnji s tvrtkom Gradnja d.o.o. koja je posao dobila na natječaju izazvat će bijes svojih političkih mentora koji su ga i naveli da odustane od potpisivanja ugovora te da provede novi natječaj. Takvim su postupanjem podgrijane glasine da HDZ zapravo želi namjestiti natječaj nekoj od sebi bliskih građevinskih tvrtki. 

Iako bi prihvaćanjem tužbenoga zahtjeva ovaj problem konačno bio riješen, gradonačelnik bi zapravo priznao da je sve što je poduzeo od ljeta prošle godine bilo ne samo nezakonito nego i potpuno besmisleno te da je on jedini krivac zašto sportska dvorana već nije sagrađena. Otegotna okolnost mu je i činjenica da u proračunu Grada za ovu godinu nije predvidio dovoljno sredstava za izgradnju dvorane pa bi se početak gradnje morao sporazumno odgoditi za jesen. 

Ukoliko pak odbije tužbeni zahtjev i pristane na nagodbu bit će to nova klopka za njega jer će time zapravo priznati sve tvrdnje iz kaznene prijave podnesene Uskoku o nanošenju štete interesima Grada koja bi se time čak kvantificirala na 400 tisuća kuna čime riskira zatvorsku kaznu i automatsku smjenu s dužnosti gradonačelnika. 

Ako pak odbije i jedno i drugo nego se upusti u sudovanje s Gradnjom d.o.o. moglo bi mu se dogoditi još i gore. Ne samo da bi čitav projekt bio blokiran vjerojatno godinama nego bi na koncu riskirao da uz daleko veće troškove na koncu presuda bude u korist Gradnje d.o.o. Čak i kad bi prvostupanjska presuda bila protivna tužbenome zahtjevu tužitelj bi na višemu sudu ili u ponavljanju postupka godinama sprječavao Grad da se projekt dvorane okonča. 

Kako god okrenemo, gradonačelnik se svojim brzopletim i politikantskim postupanjem doveo i sebe i Grad u gotovo nemoguću situaciju i Gradu nanio objektivnu štetu jer je sportska dvorana trebala biti dovršena i otvorena još prije dva mjeseca. Da nije slušao "morske ideje" svojih političkih suflera i iz politikantskih kaprica radio grešku za greškom, danas bi sportaši imali neusporedivo bolje uvjete za rad i natjecanja a on sam bi se mogao pohvaliti da je odradio bar jedan relevantan projekt u svome mandatu. 

Da stvar bude još gora, iz Ureda gradonačelnika doznajemo da se ozbiljno razmišlja o pronalaženju nove lokacije za izgradnju sportske dvorane! Očajnički se traži zemljište dostatne površine u gradskom ili državnom vlasništvu na zapadnim područjima grada nebi li se isti projekt realizirao na drugoj lokaciji. Sve kad bi se takvo zemljište i pronašlo (a njega zapravo nema) cijela priča je na jako dugome štapu.  

Naime, uzme li se u obzir činjenica da prostorno-planska dokumentacija grada nigdje osim na ŠRC-u nije predvidjela mogućnost izgradnje objekata takvoga tipa jasno je da bi se zbog usklađenja prostornih planova i ishođenja nove lokacijske i građevne dozvole (nakon čega treba provesti novi javni natječaj za izvođača radova) čitav projekt odgodio za još najmanje dvije godine a sama izgradnja za još jednu, a cijeli postupak bi koštao novih nekoliko milijuna kuna. 

Dvorana je sve dalje i dalje. Sposoban gradonačelnik, nema što.