VG središte Županije PDF Ispis E-mail
Saturday, 07 February 2009
Na inicijativu saborskoga zastupnika Gorana Beusa Richembergha Klub zastupnika HNS-a u Hrvatskome saboru prošloga je tjedna u službenu proceduru uputio prijedlog Zakona kojim bi se sjedište Zagrebačke županije konačno preselilo iz Zagreba. Naime, Zagrebačka županija, po tome jedina u Hrvatskoj, još od svoga osnutka 1992. godine svoje sjedište ima na području izvan same Županije, odnosno na teritoriju Grada Zagreba. Budući da su se 1996. godine Zagrebačkoj županiji priključila i područja nekadašnjih općina Velike Gorice, Zaprešića i Samobora (do tada u sastavu Grada Zagreba) Županija je oblikovana kao cjeloviti teritorij tzv. zagrebačkoga prstena. Od te godine intenzivirane su javne inicijative da se sjedište Županije premjesti iz Zagreba u neki od gradova Županije, a prijedlog iza kojega stoji najviše argumenata jest da to bude upravo Velika Gorica kao stvarno prometno i gospodarsko središte Županije i njen najveći grad.

Politička prepucavanja su proteklih godina pokazala da je ova tema nerijetko zlorabljena ali da se nitko nije potrudio da se ta inicijativa oblikuje u zakonsku formu i uputi u saborsku proceduru. Naime, samo izmjenama Zakona o područjima županija, gradova i općina moguće je ovo pitanje riješiti i formalno, a za to ovlaštenje ima samo Hrvatski sabor. Naravno, bilo bi više nego dobro da se o tome najprije izjasni i Skupština Zagrebačke županije.

U tome smislu Županijska organizacija Hrvatske narodne stranke – liberalnih demokrata je još lani u rujnu najavila da će pokrenuti formalnu inicijativu kako pred Hrvatskim saborom tako i pred Skupštinom Zagrebačke županije. Ovih se dana ta najava i obistinjuje pa je zakonski prijedlog već upućen u saborsku proceduru, a za ovaj tjedan je najavljen i službeni zahtjev Kluba vijećnika HNS-a u Skupštini Zagrebačke županije kojim će se tražiti rasprava i donošenje takve odluke i u samoj Skupštini Županije.

Ovo je prilika da sve političke stranke koje su zastupljene u Skupštini Županije i Hrvatskome saboru na djelu pokažu i dokažu jesu li doista bile iskrene proteklih godina kad su pitanje preseljenja županijskoga sjedišta iz Zagreba u Veliku Goricu koristile u svojim predizbornim nastupima. Sad će se vidjeti tko doista misli da Velika Gorica zaslužuje vodeću ulogu u Županiji, a tko se tome suprotstavlja.

Prema riječima Gorana Beusa Richembergha, očekuje se da će ovaj prijedlog biti uvršten na dnevni red 7. sjednice Hrvatskoga sabora koja počinje 19. studenoga. Međutim, saborska procedura se može opstruirati iz redova vladajuće većine u Hrvatskome saboru, a nju čine HDZ, HSS, HSLS, HSU i manjinski zastupnici. Naime, ako se Vlada RH u roku od 6 mjeseci ne očituje o prijedlogu kojega je podnio Klub zastupnika HNS-a taj će prijedlog biti vraćen na početak procedure. Druga mogućnost je da se prijedlog većinom glasova vladajućih vrlo skoro raspravi i odbije. U tome slučaju će biti više nego jasno kakav je stvarni stav HDZ-a i HSS-a o ovome pitanju, prije svega u samoj Županiji. S druge strane, ako su HDZ i HSS bili iskreni u svojim ranijim istupima kad su se formalno izjašnjavali u prilog ove inicijative, onda je za očekivati da će je poduprijeti ponajprije u Skupštini Županije, u kojoj imaju većinu, a onda i u Hrvatskome saboru, bez obzira tko je službeno pokrenuo. „Valjda su interesi Velike Gorice i Zagrebačke županije HDZ-u i HSS-u važniji od toga tko je pokrenuo službenu inicijativu“ – kaže Beus Richembergh.

Nedavno je u jednim dnevnim novinama ministar financija i predsjednik HDZ-a Velike Gorice Ivan Šuker optužio HNS da zapravo „koristi staru HDZ-ovu ideju“ i da se radi o „jeftinom triku i podmetanju“ i da se „najprije o tome treba izjasniti Skupština Zagrebačke županije“. Na te optužbe Goran Beus Richembergh kaže da se „viškom riječi pokušava zamagliti stvar“. Naime, ideja je stara još od 1992. godine kad upravo HDZ-ovi zastupnici u Hrvatskome saboru nisu dozvolili da se Velika Gorica priključi Zagrebačkoj županiji nego su inzistirali da ostane u sastavu Grada Zagreba. „Već tada je ova inicijativa bila spriječena u korijenu“ – kaže Beus Richembergh. „Kad je Velika Gorica konačno ušla u sastav Zagrebačke županije HDZ je držao većinu i u Skupštini Županije i u Hrvatskome saboru i ništa nisu napravili po tom pitanju sve do danas kad ponovno drže tu većinu.“ Na pitanje zašto ostale stranke nisu pokrenule službeno to pitanje Beus Richembergh odgovara: „Istina je da se oko toga pitanja puno brbljalo ali nitko nikada nije službeno uputio inicijativu niti pred županijsku Skupštinu niti pred Hrvatski sabor jer su različiti lokalni interesi vukli svaki na svoju stranu. Međutim, činjenica je da je HNS Zagrebačke županije u svojim redovima to pitanje riješio konsenzusom svih općinskih i gradskih organizacija i da se uhvatio posla. Kad je to već tako, a ako je HDZ i dalje na pozicijama koje zagovaraju Veliku Goricu kao sjedište, ne vidim u čemu je problem. Neka sad svi pokažu jesu li u svojim brbljanjima bili iskreni ili licemjerni.“

Tjedni i mjeseci koji su pred nama pokazat će da li je doista sazrela svijest kod svih odgovornih da je postojeće stanje neodrživo i štetno po interese Županije te da Zagrebačka županija treba imati sjedište na svom teritoriju.

OBRAZLOŽENJE ZAKONSKOGA PRIJEDLOGA HNS-a:

Zakonom o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj i to još od njegove prve verzije (NN. br. 90 od 30. prosinca 1992.) pa do posljednje (NN br. 86 od 28. srpnja 2006.) i to u članku 3. već je 16 godina određeno da je Grad Zagreb sjedište Zagrebačke županije. Time je ozakonjena jedna jedina iznimka od samorazumljivog i uvijek i svugdje poštivanog pravila da se svim jedinicama lokalne i regionalne (područne) samouprave sjedište određuje u jednome od naselja odnosno u nekoj od jedinica lokalne samouprave unutar njihova područja.

Ako je isprva i bilo moguće pravdati to rješenje činjenicom da je od 1992. do 1996. godine Zagrebačka županija imala specifičan oblik svoga područja, ovisan o Gradu Zagrebu preko kojega su vodile sve komunikacijske veze istočnoga i zapadnoga dijela Županije, to već 12 godina nije slučaj jer je 1996. godine područje Zagrebačke županije oblikovano kao cjelovito i povezano područje u čijemu je komunikacijskome središtu područje Grada Velike Gorice.

Razlozi za promjenom dosadašnje zakonske odredbe o središtu Zagrebačke županije su višestruki:

a)   političko-pravni: svaka županija treba imati sjedište na svome području;

b)   funkcionalni: sjedište mora biti dostupno prometnim pravcima iz svih krajeva Županije te najbliže ili najdostupnije većini stanovnika Županije;

c)   upravni: upravljanjem sa svoga područja i na svome području usluge javne uprave se približavaju građanima, omogućava se održavanje vlastitih posebnosti, potiče se zajedništvo te jača identitet Županije;

d)   gospodarski: troškovi upravljanja i obavljanja servisnih usluga županijske uprave prema građanima niži su na području Zagrebačke županije nego na području Grada Zagreba;

 

Nesporna je autonomna volja Hrvatskog sabora da navedenu nelogičnu anomaliju ispravi te da slijedom poštivanja primjerenih kriterija ozakoni novo rješenje po kojemu bi za sjedište Zagrebačke županije trebalo odrediti najpogodnije naselje s područja Županije.

Korisno je znati u kakvim je okolnostima donesena postojeća, godinama osporavana odredba Zakona 1992. godine. Zakon o lokalnoj samoupravi i upravi i Zakon o područjima županija, gradova i općina u Republici Hrvatskoj stupili su na snagu istoga dana - 30. prosinca 1992. godine. Rasprava o njihovom sadržaju kao i o brojnim amandmanima zbog zadanih je rokova bila užurbana, skraćena i arbitrarno okončana. Jedno od ključnih pitanja u toj raspravi bilo je razgraničenje između Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Pri tom valja imati na umu da je do tada bio na snazi Zakon o spajanju općina s područja Gradske zajednice Zagreb i prestanku Gradske zajednice Zagreb (NN br. 47/90 i 33/92), prema kojemu su tadašnje općine Samobor, Velika Gorica i Zaprešić postale dijelom Grada Zagreba.

Sama inicijativa za ustanovljenje Zagrebačke županije kao posebne jedinice pokrenuta je 1992. godine gotovo istodobno iz Velike Gorice, Sv. Ivana Zeline, Jastrebarskog i Samobora. Kako se toj inicijativi nisu priključili tadašnji saborski zastupnici s područja Velike Gorice i Zaprešića to su područja Velike Gorice  i Zaprešića tada privremeno ostala u sastavu Grada Zagreba. Time je preostalo područje Županije Zagrebačke (2 500 km² i 168 000 stanovnika) postalo prometno i fizički razdvojeno, a obzirom na stavak 2. članka 131. Ustava Republike Hrvatske (da područje županija «bude izražaj povijesnih, prometnih i gospodarskih čimbenika i sposobno da bude prirodna samoupravna cjelina») također i ustavno upitno. U takvim je okolnostima naselje Zagreb definirano sjedištem Županije Zagrebačke.

Teritorijalna, odnosno prostorna nelogičnost Zagrebačke županije otklonjena je Zakonom iz 1995. godine. Slijedom građanske inicijative s područja bivših općina Velike Gorice i Zaprešića, potkrijepljene tisućama potpisa, Hrvatski sabor definirao je tada sadašnje područje Zagrebačke županije koja je oblikovana kao prsten oko Grada Zagreba (bez sjevernog dijela). No njeno sjedište je i nadalje ostalo u Gradu Zagrebu, dakle na području druge županije.

Uobičajeno je razlikovati «obične» županije i Grad Zagreb («koji ima položaj županije», čl. 2. Zakona o Gradu Zagrebu). Valjalo bi ipak Zagrebačku županiju dodatno razlikovati budući da je po nekim značajkama značajno ispod statusa i praktičnih ovlaštenja koje imaju ostale županije. Nema nikakvoga razloga da ona bude pod posebnim pokroviteljstvom Grada Zagreba u smislu toga da joj Zagreb bude sjedište premda se uopće ne nalazi na njenome području.

Dosadašnje rješenje generiralo je čitav niz problema u funkcioniranju Zagrebačke županije koja zbog njega nije imala ili još uvijek nema neke vlastite službe i funkcije. Zagrebačka županija je tako jedina hrvatska županija koja:

-     nema vlastitu policijsku upravu (što znači niti kriminalističku policiju, antiterorističku jedinicu, dovoljan broj policajaca u temeljnoj i prometnoj policiji, a nema ni jednu postaju prometne policije na svome području itd.);

-     nema vlastitu registarsku tablicu za vozila (dok neke, poput Splitsko-dalmatinske ili Osječko-baranjske imaju čak po tri);

-     nema područne službe za zaštite kulturne i prirodne baštine;

-     nema sve ustanove zdravstvene zaštite (poput županijske bolnice) niti joj je priznata „glavarina“ HZZO prema ukupnom broju stanovnika (to u praksi znači da joj stalno nedostaje više od 20 mobilnih timova hitne medicinske pomoći);

-     donedavno nije imala ni Zavod za javno zdravstvo itd.

 

Činjenica je da se granica Županije s Gradom Zagrebom većim svojim dijelom, gotovo prirodno, poklapa sa tzv. Zagrebačkom zaobilaznicom, koja ujedno postojećim autoputovima te prometnicama u izgradnji povezuje sva gradska središta Županije. Statistički gledano, s 3,078.000 km2 i 310.000 stanovnika, Zagrebačka županija je danas među većima u Republici Hrvatskoj.

Predlaže se da sjedište Zagrebačke županije bude u Velikoj Gorici. Grad Velika Gorica ne samo da je najveći i najrazvijeniji grad Zagrebačke županije nego se geografski gledano nalazi na njenome središnjem području, odnosno uz sjecište svih važnih prometnih pravaca koji u formi ipsilona povezuju istočne, zapadne i južne dijelove Zagrebačke županije.

Velika Gorica je također, s oko 75 tisuća stanovnika, zasigurno 7. a možda i 6. po veličini grad u Hrvatskoj, prometno, kulturno, gospodarsko i upravno sjedište područja između rijeka Save i Kupe od oko 550 km2 te gospodarsko središte Zagrebačke županije. U Gradu djeluje Veleučilište koje obrazuje studente pet studija prema tzv. Bolonjskom procesu, a u Jagodnom pored Velike Gorice se nalazi i Institut za održive eko-sustave, jedina znanstvena ustanova u Zagrebačkoj županiji. U Velikoj Gorici se već nalazi čitav niz županijskih institucija poput Županijskoga suda, Županijskoga državnog odvjetništva, županijskoga  Zavoda za javno zdravstvo, Ljekarni Zagrebačke županije itd.

U Velikoj Gorici (uz Vrbovec i Zaprešić) nalaze se i podružnice Hrvatskoga stočarskog selekcijskog centra te Poljoprivredne savjetodavne službe, a najavljuje se i otvaranje ureda Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture, odnosno njegovo preseljenje iz Zagreba.

Nije nevažno i to što se na području Velike Gorice nalazi i najveća i najvažnija međunarodna zračna luka u Hrvatskoj.

Upravnim funkcijama i servisima koje se sad nalaze u Velikoj Gorici izravno je orijentirano više od 80 tisuća stanovnika Grada Velike Gorice te susjednih općina Pokupsko, Kravarsko i Orle, a to predstavlja više od jedne četvrtine svih stanovnika Zagrebačke Županije. Velika Gorica s otprilike isto toliko udjela sudjeluje i u BDP-u Županije, a u novostvorenoj vrijednosti Županije s čak 37%. Očekivani ubrzani razvoj gospodarskih djelatnosti u radnim zonama Rakitovec, Turopolje, Zapad, Vukovinsko polje, Gradići-Kušanec i Velika Mlaka svakako će pogodovati većemu zapošljavanju stanovnika Županije u Velikoj Gorici te njihovoj još većoj vezanosti ili orijentiranosti na područje Velike Gorice.

Izgradnjom auto-ceste Zagreb –Velika Gorica – Sisak, osobito na dijelu od budućega čvorišta Jakuševec do čvorišta Gorica Jug te izgradnjom tzv. Istočne zaobilaznice od čvorišta Kosnica do Velike Gorice vrijeme potrebno za savladavanje udaljenosti od najudaljenijih krajeva Županije do Velike Gorice bit će još kraće nego do sada, odnosno bitno kraće od vremena potrebnoga za vožnju do središta Zagreba.

Ustanovljenjem sjedišta Zagrebačke županije na njenom vlastitom području, s mogućom i poželjnom upravnom decentralizacijom, odnosno dislokacijom pojedinih upravnih i servisnih službi u druge gradove ili općine Županije potaknut će se viša razina županijske cjelovitosti i zajedništva. Ujedno se time upravne i servisne službe Županije smještaju bliže građanima.

Važno je napomenuti i to da Zagrebačka županija za najam poslovnih prostora u Zagrebu i režijske troškove izdvaja velika financijska sredstva iz svoga proračuna. Preseljenjem službi Zagrebačke županije u Veliku Goricu bitno bi se umanjili ti troškovi.

Utvrđeno je da će ovaj Zakon stupiti na snagu 1. siječnja 2010. godine kako bi se preseljenje službi moglo pripremiti kvalitetno, na vrijeme i bez smetnji za njihovo nesmetano funkcioniranje.
 
[ Natrag ]