Zemljišnje zajednice 
| Zemljišnje zajednice |
|
|
|
| Saturday, 07 February 2009 | |
|
Na temelju Statuta HNS-a i Poslovnika o radu Županijskog vijeća, članka 72. na sjednici Županijskog vijeća Zagrebačke županije održane u Ivanić Gradu dana 28. svibnja 2007 godine, donosi se slijedeći Z A K L J U Č A K o zemljišnim zajednicama I. POLAZNE ČINJENICE HNS uvažava raznoliko povijesno podrijetlo (seljačko-plemićke, urbarske i krajiške imovne i poveljne gradske općine), vjekovni gospodarski, socijalni i narodnosni značaj te primjereno jedinstveno pravno uređenje zemljišnih zajednica Zakonom o zemljišnim zajednicama kojeg je 1894. donio Sabor Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije za područje tadašnje Hrvatske i Slavonije. Iako donesen na osnovu suvremenog postfeudalnog Općeg građanskog zakonika (1853. g.) u njimu su djelomice – posebice u Plemenitoj opčini turopoljskoj (s posebnim zakonom iz 1895. g) - očuvane hrvatske narodne pravne uredbe. Po tomu zakonu su zemljišne zajednice organizacijski oblik skupnog upravljanja ponajviše poljoprivrednim i šumskim zemljištem. Prema inim pravnim subjektima su zemljišne zajednice jedinstveni poslovni subjekt dok se odlučivanje u skupštinama ovlaštenika provodi pomoću zbrajanja količinski individualno privatno vlasnički utvrđenih i zemljišno-knjiški upisanih ovlašteničkih prava (juš). Bile su jedan od bitnih elemenata gospodarskog stabiliteta i socijalne sigurnosti hrvatskog seljačkog naroda, budući je praktički skoro svako selo ili više njih posjedovalo zajedničke pašnjake i šume za svoje gospodarske i životne potrebe. Po spomenutom zakonu ih se ustrojilo 2 885. Nakon propisanog postupka naturalne individualne razdiobe 1947. g. je preostalim 1225 Sabor NR Hrvatske oduzeo bez prava na ikakovu naknadu 579 000 jutara poljoprivrednog i 495 000 jutara šumskog zemljišta. Poljoprivredno zemljište dolazi pod upravu mjesnih i kotarskih odbora. Šume su dane na upravu Hrvatskih šuma dok je poljoprivredno zemljište davano na korištenje zadrugama, kasnije i kombinatima, odnosno stavljano u fond agrarne reforme i kolonizacije. Kao društveno vlasništvo nije smjelo biti prenašano u vlasništvo bilo koje privatne ili fizičke osobe. Dakako, bilo je iznimaka i nezakonitosti i u tom pogledu. Zbog toga je 99% te imovine do donošenja Ustava 1990. g. bilo u pravnom statusu društvenog vlasništva. Na osnovu Zakona o privatizaciji i Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća manji je dio poljoprivrednog zemljišta oduzet zemljišnim zajednicama bio tajkuniziran. Postupak se i danasnastavlja provođenjem Zakona o naknadi i Zakona o poljoprivrednom zemljištu programima raspolaganja poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države. Najveći se profiti ostvaruju dirigiranom kupnjom (do 1 kune po m2!) i političkim darovanjima zemljišta zemljišnih zajednica. Poduzeće Hrvatske šume poput feudalnog moćnika i krajnje neracionalno gospodare šumama u državnom vlasništvu, a privatnim vlasnicima zakonodavnim lobijem nameću praktički neizdržive uvjete gospodarenja. Priprema se i rasprodaja državnih šuma. II. STAJALIŠTE HNS smatra da postoji nedvojbeno opravdani razlozi da se oduzeta imovina vrati zemljišnim zajednicama budući je: 1. pravedno da nepravdu boljševičkog hrvatskog Sabora prema hrvatskim državljanima ispravi demokratski hrvatski Sabor, 2. da su bivši vlasnici prijavama za povrat i različitim aktivnostima pokazali htijenje da se imovina vrati i 3. da je ona u ogromnom dijelu u naravi istovrsna a utvrdivo je individualno vlasničko dioništvo. HNS smatra da su oduzimanje imovine zemljišnim zajednicama 1947. i njezino podržavljivanje nakon 1990. bili nelegitimni, protivni volji i interesima naroda. Sadašnji način raspolaganja tom imovinom ustavnopravno je nepravedan i nelegitiman, državno-politički i suverenitetno štetan i neizvjestan, gospodarski nesvrsishodan, demografski destimulativan, narodno-kulturalno i socijalno beskoristan i ukupno razvojno beznačajan. I javnosti je očito kako je zbog sadašnjeg načina raspolaganja oduzetom imovinom - osim što omogućuje i potiče raznovrsne i sve sofisticiranije oblike korupcije i bezočne spekulacije - istodobno njezina gospodarska, socijalna i razvojna korisnost beznačajna. Obvezujući jedinice lokalne samouprave da obavljaju poslove oko propisanog postupka formalnog gospodarenja poljoprivrednim zemljištem središnja ih je državna vlast prisilila na poslove i troškove bez stvarne koristi za njih i hrvatsko gospodarstvo. III. INICIJATIVA HNS se zalaže za donošenje: 1) Zakona o vraćanju i naknadi imovine zemljišnim i njima sličnim zajednicama kojim će se imovina oduzeta Zakonom o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica općenarodnom imovinom bez prava na ikakovu naknadu: a) sva imovina zemljišnih i njima sličnih zajednica a koja nije pravovaljanim pravnim postupkom uknjižena u vlasništvo fizičkim i pravnim osobama, odnosno prema zakonu ne služi za obavljanje javnih i državnih poslova prenijeti (vratiti) u posjed zemljišnim i njima sličnim zajednicama - (pravna restitucija). b) za imovinu koja se ne može naturalno vratiti dati naturalna zamjena (naturalna substitucija) sličnom državnom imovinom, c) u krajnjim (eventualnim i rijetkim) slučajevima dati imovinska naknada (vrijednosna kompenzacija). 2) Zakona o zemljišnim zajednicama kojim bi se: a) Utvrdila razumljiva pravila organizacijske obnove zemljišnih zajednica sukladno osnovnim pravilima Zakona o zemljišnim zajednicama i Zakona o nasljeđivanju. b) Utvrdilo pružanje stručne pomoći u obnavljanju zemljišnih zajednica i utvrđivanju njihova prava na vraćanje imovine. c) Izvršilo zakonsko usklađenje i izmjene ukinutog Zakona o zemljišnim zajednicama sa postojećim pravnim sustavom a sa svrhom: 1. okrupnjavanja posjeda zemljišnih zajednica ulaskom u njih individualnih vlasnika zemljišnih posjeda i preračunom ovlašteničkih (dioničkih) prava, d) Omogućilo formiranje novih zemljišnih zajednica. Obrazloženje: IV. PROGRAMSKA SUKLADNOST IZBORNOM I GOSPODARSKOM PROGRAMU HNS-A Izloženi se pristup i prijedlozi uklapaju u sva četiri dijela HNS-ovog programskog četverolista. Glede pravednosti HNS-ov je javno percipirani rejting zasad deficijentan. Na glasu smo po liberalističkom zastupanju poslovnog natjecateljskog duha i po narodski nesimpatičnom svojevrsnom elitizmu. Otuda dio organizacijskih poteškoća i izbornih manjkavosti. Predloženi pristup narodski je pravedan, općerazumljiv i prihvatljiv te ublažava opću odbojnost i pojačava izbornu prihvatljivost HNS-a. Novi hrvatski suverenitet se ne može oslanjati samo na trajnu aktivnost države i snagu samo nominalno hrvatskih poslovnih kompanija. On treba isto tako imati izvorište i zasnivati se na što većoj i suvlasnički (dionički) obimnijoj svezi državljana s narodnim bogatstvom. Činjenično i emocionalno su zemlja i šumsko bogatstvo jedan od najvažnijih vidova narodnog bogatstva te uz lokalnu samoupravu svojevrsne neposredne srođenosti s narodnim suverenitetom. U Gospodarskom programu HNS-a je naznačena osnovna zadaća države kao «stvaranje socijalno-ekonomsko-pravnog okruženja pogodnog za razvoj poslovanja». Poljoprivreda se navodi kao po kompanijama razvijeni gospodarski sektor. Uz naznačivanje strateške važnosti poljoprivrede usitnjenost individualnih gospodarstava je navedena kao važna otežavajuća karakteristika hrvatske poljoprivrede. Kao svojevrsni sine qua non rentabilne poljoprivredne proizvodnje navodi se upravo okrupnjavanje vlasništva odnosno poljoprivrednih poslovnih jedinica. Obnova zemljišnih zajednica, njihovo okrupnjavanje kao i osnivanje novih zemljišnih zajednica jest značajna mogućnost pospješivanja procesa okrupnjavanja poljoprivrednih poslovnih jedinica. Isto tako se olakšava i pospješuje i «povezivanje s energetskom industrijom». Ogromna prednost ovakvog pristupa je u tome što potiče okrupnjavanje posjeda poljoprivrednih gospodarstava a izbjegava socijalno-psihološki mučna, politički krajnje nepopularna, ustavno upitna i pravno otežana razvlašćivanja. Riječ je o korisnoj (moguće i poticanoj) okrupnjavajućoj deposjedaciji bez prisilne eksproprijacije. Time što vlasništvo nad zemljištem ostaje kod hrvatskih građana daje se i značajan doprinos jačanju narodnog suvereniteta. Ovakav pristup bitno doprinosi smanjenju raznovrsnih i sofisticiranih oblika korumptivnosti i krajnje amoralne špekulativnosti nad poljoprivrednim zemljištem i narodnim dobrom. To je pak preduvjet umanjenja stanja opće deprimiranosti i nevjerice u ikakvu mogućnost solidnog življenja temeljem rada i trajno izgledne poslovnosti. Ovime se povećava gospodarski potencijal seoskog stanovništva i potiče poslovna vjera i živost. Suvlasničke značajke zemljišnih zajednica potiču svijest uzajamnosti i na njoj temeljenog osjećaja i prakse socijalne solidarnosti Predsjednik ŽVZŽ Josip Jambrač v.r. |